by Suvad Hotic (Author)
Knjiga je napisana s ciljem da prikaze istinu o ratnim desavanjima u Bosanskom Novom u periodu od 1992-1995, izbjeglickom zivotu, aktivnostima izbjeglica u Njemackoj, te povrataka u jedan normalan zivot u kojemu covjek kreira svoju buducnost onako kako to zna, umije i kako ga slijeduje. Svi dogadjaji su istiniti jer ih je sam autor vecim dijelom dozivio i ovdje zapisao, da podsjeti sve nas, na strahote, stradanja i neizvjesnosti nesrpskog zivlja u proteklom ratu. Sve osobe su stvarne, nisu fikcija i izmisljotina i imaju ime u ovome radu. Tako i treba. Da se zna da nisu bile "neke druge". A i umorim se slusajuci: "Sta nam to uradise?" Ja znam ko je meni i mojoj porodici "to uradio"!!! Za ono sto nisam dozivio, sakupio sam podatke od clanova moje obitelji i ljudi koji nisu na glasu da sire neistine. O stradanjima ostalih mojih sugradjana ne mogu nista da napisem jer nemam informacija, to ostavljam njima da se pobrinu da njihove patnje ne ostanu nezaboravljene. Zelim da osvjestim one koji imaju neke mracne ideje, te da im dam do znanja da je pravda spora ali i dostizna. U tom malenom gradu Bosanskom Novom u kojemu se radnja odvija, a koji lezi na dvijema prelijepim rijekama, nasim ljepoticama Uni i Sani nije bilo klasicnog rata, onako muski i casno, kako kazu, vojnik protiv vojnika, naprotiv bio je to, rat jedne, u ovom slucaju srpske vojske protiv civilnog stanovnistva, protiv golorukog naroda, staraca, nani, ebejki i nejaci koji nisu imali nikakve mogucnosti da se odupru takvom nehumanom tretmanu, vojnih i civilnih vlasti. Na zalost, mnogi su skoncali svoje zivote na najsvirepiji nacin, zaklani, silovani pa onda ubijeni, a neke su zive vezali pa ih onda zapalili. U tako malenom gradu, gdje nije bilo rata i ratnih dejstava izgubilo je zivote preko 500 civila.